Događaj Kristova uzašašća je vjerska istina koja svjedoči kako je Isus četrdeseti dan nakon svojeg uskrsnuća snagom svoje božanske i preobražene ljudske naravi uzašao nad nebesa.
On je uzašao svom Ocu na nebo s mjesta svog poniženja. Možda nam Isus želi poručiti kako se samo preko naših poniženja možemo uzdignuti. Čak i u Kristovom načinu postoji pedagogija. Danas mnogi pokušavaju na brzinu doći do unutarnjeg mira i sreće uz pomoć tzv. instant duhovnosti tj. bez molitve i promišljanja, ali sve to lijepo opisuju stihovi Parnog valjka: "Moraš prvo puzati da bi znao hodati". Današnji svijet kao da je zaboravio na „umijeće malih koraka“. Ništa ne nastaje preko noći. No, da se vratimo na Uzašašće: Luka piše kako je Krist „na njihove oči bio uzdignut u zrak i oblak ga je oteo očima njihovim“. U ikonografiji, Uzašašće se javlja od ranokršćanskog doba i već su prvi kršćani pokušali oslikati taj događaj. Jedni su prikazivali Krista kako se penje uz brdo, a zatim ga prihvaća Božja ruka koja izviruje iz oblaka. Takav je način prikazivanja Uzašašća nazvan helenističkim tipom, a od njega se razlikuje sirijski tip koji prikazuje uspravnog Krista, a bizantski ga pak prikazuje kako sjedi na prijestolju ili na dugi. U bizantskim prikazima Bogorodica izražava divljenje i strahopoštovanje. Od svih se ovih prikazivanja razlikuje zapadnjački tip u kojem Krist uzlazi na nebo, Bogorodica i apostoli kleče, a na brežuljku se vide otisnute Kristove stope. Što bi uopće simbolizirale otisnute Kristove stope? U svojoj propovijedi sveti Augustin kaže: "On nije napustio nebo kad je sišao k nama, niti je od nas odstupio kad je opet uzašao na nebo". Augustinove riječi potvrđuju i anđeli koji govore ekstatičnim apostolima: "Galilejci, ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo, isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo, vratit će se." Isusov vidljivi odlazak je privremen. Oblak koji ga je zastro njihovim očima hebrejski je izraz koji nam govori da vječnost nadilazi naše ograničeno, ljudsko zemaljsko iskustvo. Pavao nam u skladu s tim savjetuje da "tražimo ono što je gore, a ne ono što je na zemlji".
Kršćanin uvijek iznova u sebi i drugima provjerava što dolazi poslije smrti – iza one "željezne zavjese" i želi se i dalje utvrđivati u vjeri u život vječni. Kristovo je uskrsnuće upotpunilo smisao križa te i nama zagarantiralo vječni život. Biti kršćanin znači biti drugi Krist. Svetog oca Franju nazivamo "drugim Kristom". To nije povlašteni naziv nego obligacija svakog kršćanina. Isusovo Uzašašće nas oslobađa od nas samih te omogućuje novi život u Duhu. Ne bojmo se, jer On je uz nas do kraja svijeta!
Kršćanin uvijek iznova u sebi i drugima provjerava što dolazi poslije smrti – iza one "željezne zavjese" i želi se i dalje utvrđivati u vjeri u život vječni. Kristovo je uskrsnuće upotpunilo smisao križa te i nama zagarantiralo vječni život. Biti kršćanin znači biti drugi Krist. Svetog oca Franju nazivamo "drugim Kristom". To nije povlašteni naziv nego obligacija svakog kršćanina. Isusovo Uzašašće nas oslobađa od nas samih te omogućuje novi život u Duhu. Ne bojmo se, jer On je uz nas do kraja svijeta!
