Učenicima koji su mogli biti zbunjeni skromnim počecima njegove službe, Isus iznosi dvije prispodobe: sjemenu žita i gorušičinu zrnu, što niču i rastu i onda kada se nitko o tome ne brine.
Isus je navijestio da je došao uspostaviti kraljevstvo Božje na zemlji. Ali do sada se od toga ne vidi ništa osim zanemarive skupine učenika, koja nema važnosti niti utjecaja, a već se podigla oporba vjerskih vlasti. Da bi ih sada ohrabrio pripovijeda ove dvije prispodobe. Kad je zemljoradnik jednom sjeme povjerio zemlji, čeka. Sve izgleda kao da stoji i ništa se ne događa, ali zrno se ne zaustavlja te nastavlja klijati i rasti. Koji puta se događa da i mi dijelimo zabrinutost prvih učenika. Izgleda nam da je djelovanje Crkve neuspješno te da kraljevstvo Božje uopće ne napreduje. Oslobodimo se svakog straha. Budimo mirni i imajmo povjerenja. Bog je s nama. Prispodoba o sjemenu kojem je potrebno vremena da nikne i dozrije za žetvu, poziv je na strpljenje u Božjem djelovanju, bilo da se radi u nama bilo u Crkvi.
Strpljivost u širenju Evanđelja
Na početku je maleno zrnce: mladi drvodjelja, slijede ga neki siromašni ljudi, i on želi uspostaviti kraljevstvo Božje na čitavom svijetu. Pokušaj, ljudski gledajući, osuđen na neuspjeh. Danas, usprkos smiješnim sredstvima i bezbrojnim poteškoćama, Crkva koju je osnovao raste i razvija se: njezine grane šire se na daleko. Svakako, u svoje okrilje nije još primila sve ljude na zemlji, te pred veličinom te zadaće u napasti smo da budemo malodušni. Ne tako, kaže nam liturgija. Božja riječ svojim tajanstvenim hodom osvaja narode. Premda naizgled nema velike izglede njezin raste je stvaran i djelotvoran. Imajte pouzdanja!
Strpljivost u našem duhovnom rastu
Evanđeoska sjemenka mora niknuti i rasti i u svakome od nas. To je obavezan i dugotrajan posao. Neće u tren oka u nama izrasti kršćanske kreposti koje će nam pomoći da u sebi usavršimo Kristovu sliku. Trnje i korov oholosti, sebičnosti i senzualnosti treba iščupati. Bit će napretka, padova koji puta i teških. Ali ne smijemo se izgubiti. Bog nas ne napušta i uvijek nagrađuje dobru volju. Sv. Pavao nas hrabri: "Gdje obiluje grijeh, još više obiluje milost".
Strpljivost u širenju Evanđelja
Na početku je maleno zrnce: mladi drvodjelja, slijede ga neki siromašni ljudi, i on želi uspostaviti kraljevstvo Božje na čitavom svijetu. Pokušaj, ljudski gledajući, osuđen na neuspjeh. Danas, usprkos smiješnim sredstvima i bezbrojnim poteškoćama, Crkva koju je osnovao raste i razvija se: njezine grane šire se na daleko. Svakako, u svoje okrilje nije još primila sve ljude na zemlji, te pred veličinom te zadaće u napasti smo da budemo malodušni. Ne tako, kaže nam liturgija. Božja riječ svojim tajanstvenim hodom osvaja narode. Premda naizgled nema velike izglede njezin raste je stvaran i djelotvoran. Imajte pouzdanja!
Strpljivost u našem duhovnom rastu
Evanđeoska sjemenka mora niknuti i rasti i u svakome od nas. To je obavezan i dugotrajan posao. Neće u tren oka u nama izrasti kršćanske kreposti koje će nam pomoći da u sebi usavršimo Kristovu sliku. Trnje i korov oholosti, sebičnosti i senzualnosti treba iščupati. Bit će napretka, padova koji puta i teških. Ali ne smijemo se izgubiti. Bog nas ne napušta i uvijek nagrađuje dobru volju. Sv. Pavao nas hrabri: "Gdje obiluje grijeh, još više obiluje milost".
