Isusova tješiteljska snaga

U evanđelju četrnaeste nedjelje kroz godinu Matej nam donosi kratki ulomak za koji se može reći da ide u prilog "malenima".

Na samom početku Isus kliče Ocu i upotrebljava najsvečaniji naziv za Boga: "Oče, Gospodaru neba i zemlje" te time daje svima do znanja tko je Gospodar na nebu, ali i na zemlji. Svi ovozemaljski gospodari koji žele ili se predstavljaju velikima ništa su u odnosu na Gospodara svih gospodara.

U nastavku rečenice On se objavljuje malenima – onima koji su ga spremni prihvatiti. Neke stvari su skrivene "mudrima i umnima" ovoga svijeta koji ne znaju što je to malenost, jednostavnost i poniznost. Kod njih sve mora biti pompozno i u velikom stilu. Zbog toga oni ne prepoznaju Gospodina, jer On je došao malen i jednostavan – suprotan njima.

Nadalje, Isus poziva "izmorene i opterećene" od života, briga i svakojakih problema. On ih tješi! Čini ono što je čovjeku vrlo često potrebno. Osoba koja je spremna slušati, s kojom se mogu podijeliti brige i nevolje od neprocjenjive je vrijednosti za svakoga čovjeka. Nakon razgovora stvari postaju jednostavnije, a brige puno manje. Ovdje je upravo Isus ta osoba kojoj se treba povjeriti, na koju se treba osloniti. Poput ljubljenog učenika možemo nasloniti glavu na Isusove grudi. Ako nas čovjek može ohrabriti i pomoći u nevoljama zamislimo kolika je Isusova tješiteljska snaga.

Isus poziva ljude da uzmu njegov jaram na sebe, da uzmu njegov Zakon, njegova pravila, a ne neka svjetska koja se nude kao brza rješenja za svaki problem. Suprotno njima, Isus ne obećaje da će s ljudi skinuti teret i njihove križeve; On će im ga olakšati jer će imati s kim podijeliti svoj umor.
Govori im kako je "krotka i ponizna srca", a to bi značilo da je vrlo blag - reklo bi se kao janje. On i je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. Čovjekovo najveće i najteže breme je život bez Boga. Uzdajući se u njega i njegovu blagost i dobrotu možemo naći spokoj svojim dušama i tako ublažiti svoj teret te će nam i jaram i breme postati i laki i slatki.