Ako mi kršćani postojimo, živimo, a ne donosimo ploda, nismo plodonosni, čemu onda živjeti?
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“ (Iv 15,1-8)
Za vrijeme svoga javnog djelovanja Isus se često koristio raznim primjerima iz svakodnevnoga života kako bi, ono što je pričao i svojim djelima potvrđivao, na prvom mjestu njegovi učenici, a potom i svi drugi, mogli shvatiti i razumjeti o čemu govori. Znamo čak da je ponekad trebalo i dodatnih objašnjenja da bi se shvatilo što Isus hoće reći. Možda ne toliko zbog nejasnoće, nego zbog tvrdokornosti srca i glave.
Ivan nas danas odvodi u vinograd. Svi mi volimo vinograd, netko možda malo više, netko malo manje. Grožđe i vino su slatki, ali kada treba okopavati i zalijevati, posebice za vrijeme ljetnih žega, nije nimalo lako i poželjno biti u vinogradu. Znam iz iskustva. Ali baš ovu sliku Isus upotrebljava u razgovoru sa svojim učenicima. Vinograd. Ne govori o jednoj lozi i trsu, nego više njih, a više loza čine vinograd. Obično svaki vinograd ima svoga vinogradara koji se brine za njega. Mi kršćani imamo posebnog vinogradara. Vinogradara koji nas je stvorio i koji nam je podario život. On je taj izvor, srčika, iz kojega, preko Isusa, crpimo sokove potrebne za život. I mislim da nije slučajno Isus uzeo ovu sliku. Vjerujem da znate koliko je potrebno posvećenosti, ljubavi, strpljenja, njege, pažnje i rada oko jedne loze da donese roda. Mi ovdje govorimo o mnoštvu loza, a to smo mi. Mi smo loze, a Bog je vinogradar.
Međutim, ima još netko tko je upleten u ovaj odnos, a to je Isus Krist. Isus je trs, a mi loze. Njegovim posredstvom mi smo povezani s Bogom. U našem životu nema veće povezanosti s Bogom od one povezanosti u Euharistiji. U Euharistiji, pod prilikama kruha i vina, vina koje dolazi iz vinograda s roda trsova, blagujemo Boga živoga. Ovo je plod Uskrsnog Otajstva – Isusove Muke, Smrti i Uskrsnuća. Primijetimo sličnost: Muka dolazi prije Uskrsnuća. Slično tome, potreban je mukotrpan rad u vinogradu da bismo kasnije uživali njegove plodove.
Isus sam kaže da bez njega ne možemo učiniti ništa niti možemo donijeti ploda. Jer ako postojimo, živimo, a ne donosimo ploda, nismo plodonosni, čemu onda živjeti? Rekoh: donositi - trajni glagol koji označava trajnu radnju. Ne jednom donijeti roda i misliti to je to, ne trebam više ništa činiti. Ustvari, nemoguće je ne donositi roda i ostati u vinogradu. Opet se pozivam na Isusa koji sam svjedoči da ona loza koja ne donosi roda, siječe se i baca u vatru da gori. Ne da izgori, nego da gori. Opet trajni glagol. Mislim da znate što to znači.
Ovo je jasan pokazatelj da u našem životu nema ili barem ne bi trebalo biti mjesta neodlučnosti i mlakosti. Malo ću biti plodna loza koja donosi rod, malo ću se zapustiti. Ili si loza ili nisi. Ili si kršćanin ili nisi. Ili si čovjek ili nisi. Nema između. Isus na jednom drugom mjestu govori o soli koja je obljutavila. Sol koja je izgubila svoje svojstva i nije više korisna, postala je beskorisna jer nema između, baca se van. Vratimo se lozama. Nemojmo misliti da nema loza u Božjem vinogradu, i da su te loze samo u Crkvi. Cijeli svijet je Božji vinograd i ja i ti i svi mi nismo jedine loze. Ako ne donosimo roda, vrlo lako se može dogoditi da budemo posječeni i izbačeni iz vinograda jer svaka loza koja se zapusti, ako misli ponovno donositi roda, treba se očistiti. To očišćenje ponekad zna biti bolno. Utjeha nam može biti činjenica da to očišćenje dolazi od Boga. A gdje se bolje možemo očistiti, nego u sakramentu ispovijedi? Redovito se hranimo i čistimo i ne može se dogoditi da ne budemo plodonosni jer nije sve ni u vinogradaru, nešto je i do loze.
