Ni tigar ni lav. Ni vitez ni junak iz epske pjesme, nego bezazleno i krhko biće koje ne zna za nasilje niti se brani. Oni koji nisu držali maleno janje u rukama, a kamoli oni koji ga nisu nikad vidjeli, ne mogu pojmiti o kakvoj se tu bezazlenosti radi.
Iv 1,29-34
U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče:
»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«
I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«
Prvo čitanje
Premalo je da mi budeš sluga… (Iz 49,6) Ni na kojem mjestu čovjekovo dostojanstvo nije veće negoli je to u Božjim očima. I što god mi mislili o samima sebi, Bog o nama misli bolje i govori ljepše. Lijepo je biti sluga Božji, no Bog je za nas isplanirao mnogo veći plan, što možemo vidjeti u riječima koje je preko proroka Izaije uputio svakome od nas: Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.
Čovjek je itekako izbirljiv kad odlučuje kome će dati povjerenje i koga će uzeti kao svog suradnika, jedva da će kome dati cjelovitu priliku, pogotovo nakon razočaranja. A Bog, s druge strane, svakog od nas gleda kao na svog suradnika, na onog na koga se oslanja i koga šalje da dobrotu koju je od Njega primio donese drugima. Do nakraj svijeta, svakome, bez iznimke, pa i onima koje bismo mi najradije isključili, Bog šalje nas, svoje suradnike, da pripalimo drugima od one vatre koju je On u nama ražario. Jer svjetlo je svjetlo za svakoga, ili uopće nije svjetlo.
Psalam
Zahvalno srce, ono koje se ogrijalo o Božju dobrotu, ne može ostati tromo i nijemo. Ono ne postavlja uvjete niti traži objašnjenja, već pristaje i predaje se bez ikakvih sitnih slova na dnu ugovora. Živimo u svijetu koji je prepun priča o pravima i obavezama, emancipaciji i manipulaciji, granicama i slobodama, a u takvim okolnostima ovonedjeljni psalamski stih Evo, dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju (Ps 40,8-9) predstavlja subverziju. Ako nema zahvalnosti i povjerenja, nemoguć je bilo koji odnos, pogotovo onaj s Bogom. Vjera traži iskorak i predanje, a to za čovjeka uvijek podrazumijeva nesigurnost i rizik, jer onaj koji kaže evo dolazim vršiti volju tvoju govori kako je pustio uzde svoga života iz svojih ruku i predao ih Drugome. Iako ih, paradoksalno, baš tada i jedino tada drži u svojim rukama.
Drugo čitanje
Kad se Bogu zahvalno stavimo na raspolaganje i kad pođemo svim narodima do nakraj zemlje, nema boljeg recepta od Pavlovog. Jer što drugima možemo dati, a da to već sami nismo primili od Boga? Zato Milost i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! (1 Kor 1,3) otvaraju mnoga vrata i ujedno služe kao najbolji mogući dar domaćinu. Milost i mir - zaista nema ničeg boljeg i vrjednijeg što nekome možemo poželjeti ili ponuditi - oni ne dolaze kao nagrada na kraju, nego su temelj iz kojeg čovjek uopće može živjeti. U svijetu koji živi po logici zasluge, u kojem jedino radom, dokazivanjem i ekonomskom računicom čovjek opravdava svoje postojanje, ovaj Pavlov pozdrav zvuči nevjerojatno i gotovo nepristojno velikodušno.
Milost prije svega. A mir prije negoli se išta pokuša popraviti. Jer Bog zna da se čovjek otvara za dobrotu i postaje bolji tek oslobađanjem, a ne pritiskom.
Evanđelje
Život kršćanina, onoga koji visi o Kristovoj riječi, mora bit samo jedno - pokazivanje prstom na Krista. Onaj koji vjeruje u Krista ne treba držati govore, pisati manifeste ni osnivati pokrete, već samo pokazati i reći: Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta (Iv 1,29). Janje je to. Ni tigar ni lav. Ni vitez ni junak iz epske pjesme, nego bezazleno i krhko biće koje ne zna za nasilje niti se brani. Oni koji nisu držali maleno janje u rukama, a kamoli oni koji ga nisu nikad vidjeli, ne mogu pojmiti o kakvoj se tu bezazlenosti radi. Janje je kontrapunkt svakoj slici moćnog Boga koji bi došao na svijet, smlavio sve neprijatelje i slavodobitno stao iznad svih grešnika svijeta. Ono, naprotiv, uzima sve grijehe svijeta na sebe i dragovoljno se predaje za spasenje svijeta. Krist, to dobroćudno i bezazleno janje puno povjerenja i potpuno predano u ostvarenje volje Boga Oca je i naš put. I samo ćemo koračanjem tim putem i nasljedovanjem Krista moći na njega vjerodostojno pokazati.
