Vrata kroz koja Isus ulazi su svakodnevno čitanje Svetog pisma, euharistija, ispovijed i molitva. Ako zapustimo ove elemente u svome životu, naša će vrata biti zatvorena i obrasla šumom grijeha i zlih djela.
Iv 10, 1-10
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
Na današnju četvrtu vazmenu nedjelju, kada na poseban način molimo za nova i već postojeća duhovna zvanja, Isus u evanđelju za sebe slikovito govori da je pastir, a da smo mi koji ga slijedimo njegove ovce. Nasuprot te slike predstavlja nam sliku kradljivaca i razbojnika koji u ovčinjak ulaze preskačući zid. Nadalje, govori da ovce slušaju njegov glas i idu za njim. Ovdje je jako važno primijetiti glagol slušati. Potrebno je pažljivo i u tišini osluškivati i prepoznati Gospodinov glas. Potrebna nam je šutnja, potrebno nam je slušanje. U današnjoj buci svijeta važno je oduprijeti se vlastitim teškoćama, sumnjama i strahovima te krenuti za pastirom naših duša.
Čitajući ovo evanđelje postavimo sebi pitanja: Jesam li na pravom putu? Jesam li na putu traženja Gospodina ili se odlučujem kretati stranputicama kojima upravlja ovaj površni i suvišni svijet? Gospodin nam se neprestano otkriva u svakodnevnim događajima, u razgovoru s drugim osobama, u molitvi… No on uvijek dolazi tiho i nenametljivo, a glas mu nije uvijek tako jasan. On je naš pastir koji nam pokazuje put i sprječava nas da krenemo putem „kradljivaca i razbojnika“ i pomaže nam na našem trnovitom putu.
A slijediti Gospodina nije uvijek jednostavno. Nailazimo na različita odbacivanja, poteškoće i sl. Nije jednostavno slijediti Gospodinov poziv u svijetu iskrivljenih ideala, razmišljanja, životarenja… Nije jednostavno slijediti Gospodinov poziv u svijetu u kojem nam nameću pravila i način života koji se protive njegovu stadu, ali potrebno je smoći snage te napustiti vlastitu ugodu i odgovoriti na poziv koji nam dolazi odozgor. Sveti Augustin je tako lijepo rekao: Božji poziv je ljubav!
Ali kako na konkretan način razlučiti Božji poziv u svakodnevnom životu? Odgovor je vrlo jednostavan – molitvom! Molitva nam otkriva Božji glas. Molitvom otvaramo prostor da Božji glas dopre do nas. U molitvi susrećemo Gospodina i napajamo se za susret s drugima. Molitva je brana i utočište čovjeku pred poplavom zla koje raste i razvija se u svijetu, kaže papa Franjo. Kada prepoznamo Gospodinov glas, sljedeća stvar koja je jako važna je odgovoriti na taj glas primjerom života u svakodnevici. Potrebno je svjedočiti drugima o Božjoj prisutnosti u našemu životu. Nekada čak nije ni potrebno koristiti riječi. Vlastitim primjerom usmjeravam druge da slijede put Dobrog pastira. Tako nam lijepo govori pjesma velikog grčkog pjesnika Nikosa Kazantzakisa Badem: „Hrast upita badem: / Pričaj mi o Bogu./ I badem se rascvjeta.“
Sljedeća stvar koja je vrlo važna u ponuđenom ulomku je ta da Isus sebe naziva vratima. To su vrata koja vode na prostrane pašnjake koji daju obilat život. Da bismo prošli kroz vrata koja nam Isus otvara potrebno je uvijek držati vrata svoga srca otvorenima. Vrata kroz koja Isus ulazi su svakodnevno čitanje Svetog pisma, euharistija, ispovijed i molitva. Ako zapustimo ove elemente u svome životu, naša će vrata biti zatvorena i obrasla šumom grijeha i zlih djela. Zato se već danas odlučimo povući od buke svijeta u tišinu svojega srca i pokušajmo osluškivati Božji glas u sebi. Božji glas je ljubav, zato i mi nastojmo odgovoriti svojom ljubavlju.
I posljednja stvar koja se veže uz četvrtu vazmenu nedjelju je molitva za nova duhovna zvanja. Kao nikad dosad, danas je malen broj onih koji se odlučuju slijediti Gospodina živeći posvećenim načinom života. Stoga danas posebno prikažimo Gospodinu sve one koje Bog poziva u svoju svetu službu, da se odvaže, riskiraju i iziđu iz vlastite ugode te slijede Krista, Dobrog pastira.
A ti koji ovo čitaš i osjećaš da te Bog poziva, ne boj se odgovoriti na njegov poziv ljubavi.
Riskiraj!
