Propovijedati o siromaštvu, gladi, praštanju, čistoći srca, štoviše i čestitati takvima, izlazi iz kolosijeka normalnoga.
Mt 5, 1-12a
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«
Ove nedjelje nas Matej svojim evanđeljem uvodi u prostore Isusova etosa i upućuje na same temelje iščekivanog novog Jeruzalema - Božjeg kraljevstva. Naime, danas slušamo o blaženstvima koja su početak Isusova znamenitog Govora na gori – zbirke govora koje je Matej uobličio u tri poglavlja svoga evanđelja. Čitajući njih, prisjećamo se svih uputa, zapovijedi i smjernica koje su izrečene u Starom zavjetu, napose Dekaloga s brda Sinaja. One su ipak ljudskoj prirodi nešto razumljivije, konkretnije pa samim time i čovjek lakše prianja uz njih. Ali Isusove riječi, posebno ove koje čitamo u današnjem evanđelju, su teško razumljive suvremenom čovjeku koji jedino u osobnom zadovoljstvu traži smisao. Propovijedati o siromaštvu, gladi, praštanju, čistoći srca, štoviše i čestitati takvima, izlazi iz kolosijeka normalnoga. T. Halik će za Isusa reći kako je on majstor paradoksa. Znamo da je naš Gospodin onaj koji preokreće naše svjetove, unosi svježinu, tjera nas da uzlazimo na gore.
Prve riječi bilo kojeg teksta nam često promaknu, no one su ovdje vrlo bitne. Matej piše kako je Isus napravio dvije vrlo bitne radnje, najprije uzlazi na goru, a zatim sjeda. Gora je uzvišeno mjesto na kojoj se odvijaju kardinalni događaji npr. Mojsije na gori prihvaća deset zapovijedi od Gospodina. Isus uzlazi na goru kao i Mojsije te sjeda – zauzima položaj pismoznanaca te tako donosi novi zakon, nove smjernice koje će nam otvoriti vrata kraljevstva nebeskoga. Kako bi rekli informatičari, Dekalog je sada ažuriran na verziju 2.0.
Gledajući u izvornik, blagoslov znači, između ostaloga, čestitku (Sretno!). Zamislite da vam netko čestita na novootkrivenoj dijagnozi ili nepravedno podijeljenom otkazu. Situacija bi sigurno završila novooktrivenom dijagnozom onoga koji vam to kaže. No, kad bi naš Gospodin izrekao tu čestitku, ona bi, shvaćena ispravno, uzrokovala strah, ali i obećanje. Jer blaženstva to i jesu, obećanje susreta s Ocem.
Postoji jedna zamka vezana uz blaženstva. Naime, na prvi pogled nam se čini da su blaženstva besjeda rezervirana za tamo nekada i negdje i da su pretežak zadatak za čovjeka. Ako je posljedica vršenja blaženstava kraljevstvo Božje, a ono je već među nama (usp. Lk 17,21), onda možemo biti sigurni da su ona izvršiva i ovdje Ali nikako bez pomoći Duha Svetoga.
Stoga, blago tebi koji u svoj džep uvijek staviš nekoliko kovanica jer misliš o siromahu na kojeg ćeš naići. Blago tebi koji ne bacaš kamenje na brata jer si i sam imao nezaboravan susret s Božjim milosrđem. Blago tebi koji u nemiru svoga doma pokušavaš unijeti tračak mira. Blago tebi koji u svojoj žalosti ne učiniš sebe žrtvom nego umiješ od svog života napraviti žrtvenik na kojem ćeš svoju nevolju prikazivati Bogu.
