Članci autora: fra Robert Kavelj

Često ta naša ljutnja zna biti usmjerena prema čovjeku, a ne prema grijehu. Naljutimo se ne zato što grijeh šteti bratu, nego želimo si potajno stvoriti iluziju kako smo pravedni.

I uistinu nama kao kršćanima valja uvijek iznova promatrati Gospodina. To nije puko sjećanje da je On nekad bio među nama i da sada vlada u nebu. Ne, to je svakodnevno vraćanje Bogu.

Moramo biti svjesni činjenice da je život kršćanina upućen prema Bogu i prema čovjeku koji je stvoren na Njegovu sliku, umjesto da u svakom traženju vlastite sreće zanemarimo svojega brata.

Baš kao što je On odbio pretvoriti kamen u kruh jer je radije tražio Božju riječ, tako i mi moramo biti spremni odreći se svega onoga što nas sprječava staviti baš Njega na prvo mjesto.

Isus traži da se oslobodimo robovanja navikama. Ne traži on nešto što bi za nas bilo loše, nego traži od nas iskorak iz sigurnosti u ono što ne znamo.

Vrijeme došašća pomaže nam u posvješćivanju činjenice da je cijeli naš život priprema za onaj dan u kojem ćemo se i mi roditi za život vječni, baš kao što se sva četiri tjedna pripremamo za onaj jedan jedini dan kada se rodio Isus, naš put prema Nebu.

Kršćanski život zahtijeva svakodnevno obraćenje. Valja nam uvijek iznova doći pred Boga u poniznosti i pred njim priznati tko smo i koliko nam je On potreban. Prava poniznost je priznati svoju stvarnost.