U ovom segmentu našega duhovnoga života posebno smo pozivani na budnost, jer postoji velika opasnost da zanemarimo duhovni pogled, da nam sveta misa postane običaj i tako prezremo taj neizrecivo vrijedni Božji dar.
Kušnja je bitni dio Božje pedagogije kojom odgaja nas, svoje sinove i kćeri, jer kao što ni u izvanjskoj prirodi, tako ni u čovjeku ništa ne raste bez muke.
Mi se sasvim lako možemo naviknuti da svake nedjelje odemo na misu, poslije na piće i sve to okrunimo jednim lijepim obiteljskim ručkom te tako iz nedjelje u nedjelju, a da uopće i ne razmišljamo o onom što činimo. Baš zbog toga je potrebna priprava za svetu misu.
U Njegovim su rukama prošlost i budućnost, a nama je podario sadašnjost i mogućnost da mu same sebe predamo u Njegove sigurne ruke govoreći s Marijom: „(…) neka mi bude po riječi tvojoj.“ (Lk 1, 38).
Naš je zadatak da mu pripravimo mjesto u svome srcu, da nam se ne bi dogodilo da, kada on dođe, naše srce bude puno, zasićeno svakojakim stvarima.
Put k svetosti je mukotrpan i zahtjevan „projekt“ koji iziskuje cijeli život jer ne postaje se preko noći ni anđeo ni vrag. Ono najvažnije je biti strpljiv sa samim sobom, prihvatiti sebe onakvim kakav jesi, jer to je preduvjet za rast.
