Ljubljenom u Kristu bratu Grguru, poglavaru braće u Francuskoj, sa svom braćom njegovom i našom, brat Ilija, grešnik, upućuje pozdrav.
Prije nego započnem govoriti, uzdišem, i s pravom: kao voda
se moji razlijevaju krici, jer obistinjuje se moje strahovanje, obistinjuje se
i vaše, snalazi me evo čega se bojah, snalazi i vas, jer se udaljio tješitelj,
i koji nas je kao jaganjce nosio u svom naručju, otputovao je u daleku zemlju.
Drag Bogu i ljudima primljen je u sjajne stanove; on koji je Jakova učio zakonu
života i stege, a Izraelu ostavio zavjet mira. Zbog njega bi se trebalo veoma
radovati, ali se moramo žalostiti mi koje u njegovoj odsutnosti okružuje tama i
smrtni zavija mrak. To je za sve gubitak, a za mene izvanredna bol, jer me
ostavio u tmini opterećenog mnogim brigama i pritisnutog bezbrojnim nevoljama.
Zato vas zaklinjem: žalostite se, braćo, sa mnom, i ja sam pun tuge i s vama se
žalostim, jer smo siročad, oca nemamo i ugasila nam svjetlost vida očinjeg.
Da, uistinu, prisutnost brata i oca našega Franje bila je
svjetlo ne samo nama, koji smo bili blizu, nego i onima koji su ispovijedanjem
i životom bili daleko od nas. Bio je naime svjetlo odaslano od istinskog
svjetla, koji obasjavaše one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da bi upravio
noge njihove na put mira. To je i učinio kao pravo Sunce. Onaj koji se rađa s
visine obasjavao je njegovo srce i zapalio je volju ognjem svoje ljubavi:
propovijedajući kraljevstvo Božje i obraćajući srca otaca k sinovima i nerazumne
k razumnosti pravednih, i po svem svijetu pripravljao je Gospodinu novi narod.
Ime mu se pročulo do dalekih otoka i divile su se sve zemlje predivnim djelima
njegovim.
Stoga se nemojte, sinovi i braćo, prekomjerno žalostiti, jer
će nas Bog, otac sirota, tješiti svojom svetom utjehom, a ako plačete, braćo,
plačite nad sobom, ne nad njim. Jer usred života u smrti smo, a on je prešao iz
smrti u život. Radujte se jer prije nego je bio uzet od nas kao drugi Jakov
blagoslovio je sve svoje sinove i svima je oprostio grijehe koje je tko od nas
djelom ili mišlju učinio protiv njega.
A nakon što sam ovo rekao, javljam vam veliku radost i novo
čudo. Odvijeka se nije čulo za takav znak, osim na Sinu Božjemu, koji je Krist
Gospodin. Nedugo prije smrti brat i otac naš pojavio se razapet, na svome
tijelu noseći pet rana, koje su doista biljezi Kristovi. Njegove su naime ruke
i noge imale ubode čavala, probodene s obiju strana, rane su bile trajne i
pokazivale su crnu boju čavala. A njegova su se rebra pojavila kopljem
probodena i često su gubila krv.
Dok je duh njegov još živio u tijelu, ne bijaše na njemu
ljepote ni sjaja, nego prezreno lice njegovo, i nije na njemu bilo uda koji ne
bi bio mnogo trpio. Poradi grčenja živaca udovi su mu se bili ukočili, kao što
biva mrtvom tijelu, ali poslije svoje smrti izgledao je prekrasan, čudnovatim
se sjajem zarumenio, na radost onih koji su ga vidjeli. A udovi, koji su prije
bili ukočeni, postali su veoma gipki, pregibajući se kao u malog djeteta kako
im odgovara, ovamo i onamo.
Zato, braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima
jer nam se smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu i slavu.
Onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio pred anđelima. Molite za
njega, kao što je od nas prije tražio, i molite njega da nas Bog s njime učini
dionicima svoje svete milosti. Amen.
Četvrtog listopada, u nedjelju, u prvi sat prethodne noći
otac i brat naš Franjo preselio se Kristu. A vi, predraga braćo, do kojih će
doći ovo pismo, slijedeći stope izraelskog naroda, koji je oplakivao svoje
slavne vođe Mojsija i Arona, pustimo neka poteku suze pošto smo lišeni utjehe
takvoga oca.
Iako je naime pobožno veseliti se s Franjom, ipak je
pobožnije oplakivati ga. Doista, pobožno je veseliti se s Franjom, jer on nije umro,
nego je otišao na nebeski sajam, sa sobom noseći novčani tobolac, a vratit će
se o uštapu. Pobožno je oplakivati Franju, jer nas je vodio na svim putovima,
kao Aron, i iznosio nam iz svoje riznice novo i staro, i tješio nas u svakoj
našoj nevolji. Uklonjen je iz naše sredine i sad se zovemo siročad, oca nemamo.
Ali jer je pisano: Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć, svi, predraga
braćo, molite usrdno, jer iako je razbijen vrč glineni u dolini sinova
Adamovih, da se ipak onaj Svevišnji Lončar udostoji drugi častan obnoviti, koji
će biti nad mnoštvom našega roda, i kao pravi Makabej voditi nas u boj.
I jer nije suvišno moliti za mrtve, molite Gospodina za
njegovu dušu. Svaki svećenik neka čita tri mise, svaki klerik psaltir, braća
laici pet Očenaša; klerici neka zajedno slave liturgiju. Amen.
Brat Ilija, grešnik
