Godišnji odmori

Pitanje koje možemo postaviti je: Imamo li se od čega odmoriti? Ovo i mnoga druga pitanja na određeni način "muče" i nas franjevce. Ovdje ću se kratko osvrnuti na Franjin odnos prema radu, a manje prema odmoru.

U ovim ljetnim mjesecima na poseban način govori se o godišnjim odmorima. Stranice mnogih časopisa ispunjene su primamljivim i poželjnim, a vrlo često i egzotičnim mjestima koja nam nude na uživanje za određene, počesto vrlo visoke, novčane iznose. Od tog bombardiranja raznim reklamama nitko nije pošteđen. Svi žele sebi priuštiti kakav takav odmor daleko od užurbane i stresne svakodnevice, a nerijetko odu baš na mjesta koja su čista suprotnost od njihovih početnih želja. Nosi li taj, nazovimo ga, odmor, zaista opuštanje i tijela i duha ili se sve svodi na obični ljudski hedonizam, dalo bi se raspravljati.

Pitanje koje možemo postaviti je: Imamo li se od čega odmoriti? Ovo i mnoga druga pitanja na određeni način "muče" i nas franjevce. Ovdje ću se kratko osvrnuti na Franjin odnos prema radu, a manje prema odmoru.

U petom poglavlju Potvrđenog Pravila Reda Manje Braće koje govori O načinu rada Franjo kaže: "Ona braća, kojoj je Gospodin dao milost rada, neka rade vjerno i predano tako da, isključivši besposlenost koja je neprijatelj duše, ne ugase duh svete molitve i pobožnosti, kojemu treba da služe ostale vremenite stvari."

Kao što vidimo Franjo govori o vjernom i predanom radu isključivši besposlicu koja za sobom povlači druge probleme. Kako ipak neki brat ne bi pokušao pronaći izliku neznanja u poslu Franjo na drugom mjestu kaže:"…a oni koji ne umiju, neka nauče pojedine zanate". Franjo je i ovdje jasan i precizan. Mogli bismo opravdati svoju besposlicu navodeći razne razloge, ali Franjo navodi svoje razloge: "Da bismo ljudima bili manje dosadni i da nam u besposlici ne bi srca ili jezik lutao po onom što je nedopušteno."

Franjo na svoje tijelo nije pazio. Mogli bismo reći kako se prema tijelu odnosio dosta kruto (nazivao ga je brat magarac) i za mnoge od nas neshvatljivo i pretjerano - kao da je odlazio u krajnost.
U Drugom životopisu sv. Franje, Toma Čelano donosi svečevu izjavu: "Za brata tijelo se ne treba razborito brinuti da se zbog njega ne bi porodila oluja mrzovolje. Neka se od njega ukloni prigoda za mrmljanje da mu ne bi bilo mrsko bdjeti i dolično ustrajati u molitvi. Reklo bi: 'Skapavam od gladi, ne mogu svladavati tvoje vježbe.' A ako bi tako mrmljalo, pošto se nasitilo dostatne hrane, znaj da su lijenom kljusetu potrebne ostruge i da lijeni magarac očekuje ostan."

Čini mi se da sv. Franjo nigdje ne govori o odmoru na koji će većina nas ovih dana poći, ali sam siguran da govori o molitvi od koje nema izuzeća i odmora. Jednom je jedan redovnik rekao, nadam se u šali, kada je pošao na odmor: "Ništa habit, ništa brevijar!" Nadam se kako se nećemo povoditi za ovim možda i neistinitim primjerom, nego da ćemo odmoriti svog brata magarca, a pored njega i svoj duh. Iskreno bih želio da pored osunčanih i odmornih tijela s odmora dođemo još "osunčanijeg" i odmornijeg duha koji je spreman nastaviti živjeti život pravog čovjeka i redovnika.