Fra Ivan Duns Scot - glasnik velikog Kralja

Ove godine navršava se sedamstota godišnjica od smrti "glasnika Velikog Kralja" i "trubadura Presvete Djevice" - jednog od najvećih srednjovjekovnih mislilaca i jednog od prvaka ljudske misli uopće.


Fra Ivan Duns Scot rođen je u Dunsu, gradiću nedaleko Edinburga u Škotskoj 1265. Rodni mu je grad podario ime, a domovina prezime. Ivanov stric franjevac Ilija Duns doveo je Ivana u franjevački samostan u Dumfriesu 1278. ili 1279., gdje je primljen u franjevački red, a za svećenika je bio zaređen 17. ožujka 1291. Fra Ivan započinje studij najvjerojatnije u Haddingtonu, a nakon završenog novicijata studij nastavlja u Northhamptonu, Oxfordu i Parizu. Profesorsku je službu počeo na Franjevačkom učilištu u Cambridgeu. Kasnije je bio profesor u Oxfordu i Parizu, gdje je postigao prvi akademski stupanj "magister theologiae" 1305. Krajem 1307. god. napušta Pariz i odlazi u Köln za profesora na Generalnom franjevačkom učilištu. A Scot je već 1303. morao napustiti Pariz budući da nije htio podržati protu-papinsku politiku Filipa Lijepog. U takvim su političkim prilikama redovnički poglavari izabrali najbolje rješenje i premjestili Scota iz Pariza u Köln. No Scotov je boravak u Njemačkoj bio kratak. Naime, 8. studenoga 1308. Scot je umro u Kölnu. Pokopan je u crkvi sv. Franje, koja je općenito poznata pod imenom Minoritenkirche. Na njegovom su grobu uklesane riječi koje predivno istječu sadržaj njegova života: "Škotska me rodila, Engleska prihvatila; Francuska mi naobrazbu dala, Köln me drži".

Kad je papa Ivan Pavao II. 1980. pohodio njegov grob, nazvao ga je "kulom vjere". Suvremene su teološke poruke pokazale da je blaženi Ivan teološki najprodornije i najsavršenije izrazio osobite ideale sv. Franje: Franjinu pobožnost predanost Isusu Kristu, utjelovljenoj i raspetoj Riječi Božjoj, njegovu žarku odanost Bezgrešnoj Djevici te bespogovornu odanost gospodinu papi kao Kristovom namjesniku. No osobita je zasluga Scotova što je već u ono doba ustao u obranu izvanredne povlastice Blažene Djevice Marije i njezina bezgrešnog začeća. Tim svojim velikim zalaganjem za nepovredivost čistoće Djevice Marije zadobio je naslov "Marijanski naučitelj".

Štovanje bl. Ivana Duns Scota uvriježeno kroz stoljeća u Franjevačkom redu svečano je potvrdio i protegnuo na cijelu Crkvu papa Ivan Pavao II. u bazilici sv. Petra u Rimu, 20. ožujka 1993. godine. U prigodnoj homiliji Sveti ga je otac nazvao "pjesnikom Utjelovljene Riječi i braniteljem Bezgrešnog Začeća Marijina".

Duns Scot na svoj način zaključuje zlatno doba skolastike XIII. st. koju osobito predstavljaju dvije škole: dominikanska i franjevačka. Suvremenici su ga nazivali još jednim daleko poznatijim nazivom i "Doctor Subtilis" (Oštroumni Naučitelj). Taj naziv bjelodano izriče najistaknutiji vid Scotove filozofije što je sva usmjerena na to da razluči i raščlani sve bore i slojeve zbiljnosti. Samo će na taj način čovjek doći do potpune spoznaje njezine složenosti i duboke njezine jedinstvenosti. Da bismo u potpunosti mogli ocijeniti vrijednost njegovih teorija, valja razumjeti i njegovo temeljno naučavanje o prvenstvu ljubavi nad spoznajom. Scot promatra sve stvorenje kao djelo Božje ljubavi. Prvi iskonski Božji čin jest ljubav: Bog je u sebi bitno ljubav. Druga bića on je stvorio ne nužno nego zato što je htio s njima podijeliti u najvišem stupnju svoju ljubav. U pogledu na odnos filozofije (uma) i teologije (objave) Scot filozofiju oslobađa teologije (da je um dostatan da shvati ovostrani svijet) a teologiju od filozofije (da samo teologiji pripada učenje o objavi). Na prigovore njegovoj filozofiji Scotov odgovor bi bio da tu dostaje vjera. Taj odgovor neće sve zadovoljiti. Što se tiče snage intelekta, sa Scotom se ne može mjeriti nijedan suvremenik. Nadasve logičar, posjedovao je veliku sklonost prema matematici i znanosti. Ali njegov buran život i rana smrt razlogom su daje ostavio svoja djela nedovršena.

O skotizmu se pisalo i u našoj zajednici ito u almanahu (godišnjaku) Stopama otaca koji je bio filozofski, teološki i književni list. Izdavala ga je hercegovačka franjevačka sveučilišna mladež – predvođena Zborom franjevačke bogoslovne mladeži Bakula. Prvi svezak je izašao je u akademskoj god. 1934./35., a sve skupa tiskano ih je pet. A Zbor franjevačke mladeži za svoga zaštitnika imao je upravo fra Ivana Duns Scota.U listu su obrađene neke Scotove skolastičke teorije.

Razmišljanje o velikom ljubitelju mudrosti i spoznaje završio bih jednim malim citatom iz njegova djela "Rasprava o prvom počelu" koji je upravljen Bogu: "Ti si pravi Bitak, potpuni Bitak. Eto, to bih htio shvatiti kada bi mi bilo moguće. Pomozi mi, o Gospodine, da utvrdim koliko je naš prirodni razum kadar spoznati o pravom Bitku koji si Ti".