Naš brat fra Zvonimir Pavičić sinoć je u crkvi Uznesenja Bl. DJ. Marije na Širokom Brijegu položio svoje svečane-doživotne zavjete u Redu manje braće, obvezavši se pred Bogom i njegovom Crkvom da će živjeti Kristovo evanđelje po primjeru svetoga Franje Asiškoga.
U nedjelju, 20. rujna 2015. naš mladi subrat fra Zvonimir Pavičić, rodom sa Širokog Brijega, položio je svečane zavjete u našoj širokobriješkoj bazilici koja nije mogla primiti veliko mnoštvo vjernika koji si došli na ovo svečano slavlje.
Svečano misno slavlje predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko u koncelebraciji sa širokobriješkim gvardijanom fra Tomislavom Puljićem, župnikom fra Stipom Biškom, meštrom bogoslova fra Svetozarom Kraljevićem, uz još dvadeset subraće koncelebranata. Pod svetom misom pjevali su naši bogoslovi, novaci i postulanti uz ravnanje meštra postulanata fra Stanka Mabića. Užitak je bio slušati i gledati te mlade fratre – njih preko trideset. U liturgiji su asistirali naši bogoslovi uz ravnanje ceremonijera fra Željka Barbarića, koji je ovo liturgijsko slavlje do u najmanje detalje pripremio. Evanđelje je otpjevao fra Marin Karačić, a litanije fra Josip Vlašić.
U svojoj homiliji provincijal fra Miljenko je istaknuo da za svako časno zanimanje poziv dolazi od Boga, koji onda daje i sve potrebne milosti da čovjek može ispravno živjeti u tom pozivu. Biti roditelj, učitelj, liječnik, profesor, ratar, poštar, službenik… sve su to časna zanimanja na koja Bog zove i za koja Bog daje sposobnosti. Ali za one koji Sina Božjega žele slijediti “iz neposredne blizine” postoji posebno zvanje. To je duhovni poziv, poziv na redovnički i svećenički život. Tu se vrši divna i neobična razmjena: Isus poziva čovjeka da mu čovjek preda svoju malenkost, kako bi mu on mogao darovati cjelovitoga velikoga sebe!
Vjerujem da je i naš fra Zvonimir ispitivao sebe je li ga Bog možda zove na takav život: Je li spreman darovati svoje malo biće za velikoga Boga. Želi li puninu života kako je Isus nudi onima koji ga žele slijediti izbliza? I otkrio da je tomu tako, zato je sada ovdje, gdje je. A Isus ne ostavlja nikad na pola puta. On želi da poziv bude stvaran, životan.
Božji mir koji nadilazi svako razumijevanje! Onaj pavlovski mir koji je sv. Franjo Asiški odjelotvorio u svome životu, djetinjom vjerom, želimo i našem fra Zvonimiru!
Nakon homilije uslijedio je obred zavjetovanja, gdje je fra Zvonimir u rukama provincijala pložio svoje doživotne zavjete u Franjevačkom redu i potpuno se predao Bogu i na služenje bratstvu. Na početku misnog slavlje biranim riječima sve je u ime širokobriješkog samostana pozdravio gvardijan fra Tomislav, a na kraju župnik fra Stipe. Nakon mise u klaustru je upriličena zajednička zakuska uz čestitke i druženje.
