Svečanim misnim slavljem obilježili smo 79. obljetnicu stradanja 66 naše braće i puka u Hercegovini tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.
„Mi fratri, svaku večer, prije večere, u našim blagovaonicama, u našim samostanima ili bilo gdje da se nalazimo, čitamo imena naše pokojne braće od sutrašnjeg dana i pomolimo se za pokoj njihovih duša. Najviše ih pročitamo u mjesecu u kojem se sada nalazimo. I dok se čitaju imena pokojne braće u mjesecu veljači, gdje su i kako živjeli i djelovali, te način kako su završili svoje ovozemaljske živote, vlada grobna tišina. Nikad kao u veljači. Ta tišina govori više od ijedne riječi koja bi se mogla s ovoga mjesta izgovoriti.” Ovim riječima svoju propovijed započeo je otac gvardijan fra Slaven Brekalo na misi koju je predslavio u koncelebraciji s 12 svećenika u našoj samostanskoj crkvi.
Par minuta prije početka sv. mise, pročitali smo imena šezdeset šestorice pobijene braće. Najmlađi, fra Ludovik Radoš, imao je samo 19 godina, a najstariji, fra Marko Barbarić, 80 godina. Na svetoj misi je bio prisutan velik broj vjernika, a svojim pjevanjem popratio ju je naš bogoslovski zbor uz orguljašku pratnju Ivane Hrkać. Nakon svete mise, druženje i zajedništvo nastavljeno je u dvorani ispod crkve.
