U Hrvatskoj katoličkoj misiji Bl. Alojzija Stepinca u Chicagu zaređeni su za svećenike fra Velimir Bagavac i fra Josip Mioč. Zaredio ih je kotorski biskup msgr. Ilija Janjić.
U Hrvatskoj katoličkoj misiji Bl. Alojzija Stepinca u Chicagu zaređeni su za svećenike dvojica članova Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, fra Velimir Bagavac i fra Josip Mioč. Zaredio ih je kotorski biskup msgr. Ilija Janjić. Na ovo svečano slavlje došli su iz Domovine provincijal dr. fra Ivan Sesar, vikar provincije dr. fra Miljenko Šteko, meštar bogoslova i definitor provincije fra Ljubo Kurtović, kolega ređenika fra Ivan Landeka (ml.) te još desetak članova Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji i drugih svećenika koji služe među hrvatskim iseljenicima od New York do Los Angelesa, nekoliko časnih sestara i lijep broj vjernika iz Chicaga i okolice. Kandidate za ređenje predstavio je kustos fra Marko Puljić.
Pozdravljajući ređenike, ugledne goste i sve nazočne, biskup je u svojoj homiliji istaknuo svoju veliku radost i zadovoljstvo što je mogao doći iz „Zaljeva hrvatskih svetaca“ – iz Boke Kotorske u Chicago i podijeliti sakrament svećeničkog reda dvojici članova „slavne i mučeničke“ Hercegovačke franjevačke provincije. Također je izrazio uvjerenje da se s njim u tom euharistijskom slavlju raduju i fra Velimirovi roditelji te fra Josipov otac „iz Očeva doma“, a Josipova mama iz daleke Šujice. Ređenike je upozorio da je to dan njihova posvećenja u kojem im se „dodaje još jedan identitet – svećenički“, koji će, „uz onaj ljudski, nacionalni, vjernički i redovnički morati čuvati kao zjenicu oka svoga“. Tih pet identiteta je lako nabrojiti, ali ih je teško održati da kao dragulji ukrasuju njihovu osobnost. Ako u njihovim životima ti identiteti budu prepoznatljivi, onda će zacijelo moći svjedočiti za Krista patnika i pobjednika.
Važno je uvijek imati na umu, rekao im je biskup, da ih je Krist pozvao u svoju službu, da u Njegovo ime s oduševljenjem, „puni božanskoga žara i nepatvorene radosti“ dijele Njegova otajstva. A to je moguće kad molitva ima prednost pred djelovanjem. „Ne možemo ni trenutak živjeti u Njegovoj velikoj nazočnosti a da u sebi ne osjetimo čežnju da Ga još više upoznamo i uz Njega prionemo, a to se ne može bez molitve.“ Potrebno je biti svjestan, naglasio je biskup Janjić, „da u svijetu u kojem živimo nećemo opstati ako ne 'pojačamo ton' svojeg duhovnog života – svjedočeći s pojačanim uvjerenjem da pripadamo Gospodinu i to u potpunosti, bez rezerve. Ne zaboravimo da je stvarnost našeg potpunog predanja Kristu preko Euharistije. Tu nam Isus ne daje tek 'nešto', nego sama sebe. Stoga naša najljepša i najdraža molitva neka bude slavljenje Presvete Euharistije. I kao što nema zdravog života bez disanja čistog zraka, tako nema ni duhovnog svećeničkog života bez Euharistije. Tu u prisnom susretu s Kristom, iz dana u dan 'u drugovanju' s našim Gospodinom se izgrađuje i čuva naš svećenički identitet.“
U životu svećenika značajnu ulogu ima i Blažena Djevica Marija, upozorio je biskup. „Naš duhovni odnos s njom ne bi se smio svoditi samo na čin pobožnosti, već bi se trebao njegovati trajnim i potpunim predanjem poput pokojnoga pape Ivana Pavla II., Totus tuum – Posve Tvoj, u zagrljaju uvijek Djevice, čitavog našeg života, cijele naše službe, jer ona nam je postala Majkom u redu milosti ( LG 61)... Povjerimo se zagovoru Djevice, Svete kraljice apostola, Kraljice mira! Gledajmo s njom Krista u stalnoj težnji da poput nje budemo potpuno i do kraja Kristovi. Naša okrenutost i potpuno predanje Kristu, poput Marije, sačuvat će naš ljudski,vjernički, redovnički i svećenički identitet.“
U čuvanju svojih dragulja – identiteta, trebaju se novoređenici, upozorio ih je biskup Janjić, pored Blažene Djevice Marije, utjecati i pomoći svetaca Kristove Crkve, a posebno svetaca iz našeg hrvatskog naroda, u prvom redu bl. Alojzija Stepinca, koji se poklicao „samo pred Bogom, a pred ljudskim silama je uvijek stajao uspravno.“ Zatim, neka im za uzor budu i slavni franjevački mučenici Crkve u Hercegovini, te Božji miljenici Boke – Zaljeva hrvatskih svetaca, da bi kao svećenici i redovnici mogli uspješno obaviti svoje poslanje u ovom vremenu sve snažnije globalizacije, koja ruši mnoge dosadašnje vrijednosti i unosi nesigurnost, istaknuo je biskup Janjić.
Na završetku euharistijskog slavlja, voditelj misije fra Ivica Majstorović pozvao je sve nazočne na prigodni domjenak.
Fra Velimir Bagavac je rođen u Kaknju godine 1980, a djetinjstvo je proveo u Kraljevoj Sutjesci. U vrijeme Domovinskog rata s roditeljima i dvojicom braće, nakon lutanja od mjesta do mjesta, konačno je našao kutak mira u Hercegovini, u Bobanovu selu u župi Aladinići. U novicijat je ušao godine 2001. kao član Hercegovačke franjevačke provincije i proveo ga u Livnu, s novacima Bosne Srebrene. Nakon novicijata studirao je filozofiju i teologiju na Katoličkom bogloslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao godine 2007. Svečane zavjete je položio 2006. Red đakonata je primio u Zagrebu u prosincu 2007. Od siječnja 2008. boravi u hrvatskoj župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku i uči engleski jezik. Mama i tata nisu dočekali njegovo ređenje. Oboje su preminuli, u pedesetim godinama života, tijekom godine 2006. Fra Velimir će Mladu misu slaviti u svojoj Kraljevoj Sutjesci 20. srpnja ove godine.
Fra Josip Mioč je rođen u Šujici godine 1982. Nakon završenog sjemeništa ušao je u novicijat skupa s fra Velimirom 2001. godine. I on je filozofiju i teologiju studirao na istom fakultetu skupa s fra Velimirom, te su skupa položili svečane zavjete, zaređeni za đakone i sada za svećenike. Fra Josip je u siječnju došao u hrvatsku župu sv. Jeronima u Chicago i učio engleski jezik. Fra Josipov otac, nakon dugogodišnjeg rada u Njemačkoj, nije imao prigodu dugo uživati mirovinu. Preminuo je godine 2004. Fra Josip će svoju Mladu misu slaviti u Šujici 3. kolovoza ove godine.
