Svake jeseni pred početak studijske godine mi bogoslovi s privremenim zavjetima provedemo tjedan dana u duhovnim vježbama (ove jeseni 14. – 19. rujna). To je vrijeme u godini posebno posvećeno razmatranju, promišljanju, tj. „duhovnom vježbanju“, kako i sama riječ kaže. Već treću godinu domaćin naših duhovnih vježbi je samostan na otoku Badiji kraj Korčule, samostan s višestoljetnom franjevačkom prisutnošću i bogatom baštinom.
Svake jeseni pred početak studijske godine mi bogoslovi s privremenim zavjetima provedemo tjedan dana u duhovnim vježbama (ove jeseni 14. – 19. rujna). To je vrijeme u godini posebno posvećeno razmatranju, promišljanju, tj. „duhovnom vježbanju“, kako i sama riječ kaže. Već treću godinu domaćin naših duhovnih vježbi je samostan na otoku Badiji kraj Korčule, samostan s višestoljetnom franjevačkom prisutnošću i bogatom baštinom. Tamo nas je dočekao i lijepo primio naš fra Jozo Zovko, koji ljetne mjesece provodi u ovom samostanu, vodeći duhovne obnove za grupe iz cijeloga svijeta. Unatoč trenutnoj pandemijskoj situaciji koja je na to znatno utjecala, vjernici željni duhovne okrepe uspijevaju pronaći put do Badije. Tako već tjedan dana nakon nas u samostan stiže grupa vjernika iz Barcelone.
Voditelj ovogodišnjih duhovnih vježbi bio je fra Slaven Brekalo, hercegovački fratar, župnik župe Duvno. Kako sâm kaže, on nerado govori „na temu“ pa je za predloške svih svojih nagovora odabrao određene tekstove iz Evanđelja koji prate Isusov put s učenicima, od Galileje do Jeruzalema. Ta utemeljenost na Božjoj riječi („ad fontes“) bila je osvježavajuća i okrepljujuća. Usmjerila je i nas same da nađemo svoje čvrsto uporište u Riječi te nam Ona bude smjerokaz na životnom putu kojim hodimo. Bilo je u tome nešto veoma franjevačko, jer je i sam Franjo svoj život temeljio upravo na Evanđelju te nam ga ostavio kao „pravilo i život“ (PPr 1).
Ako je naš poziv „slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista“ (NPr 1), razmatranje hoda učenikâ i Gospodina, njihovih iskustava i njegove pouke upućene njima jest „conditio sine qua non“ svakog franjevca, ono što nam je bezuvjetno potrebno za prepoznavanje i oblikovanje našega identiteta i za autentičnu vjernost Franjinu idealu. Stoga su i ovi nagovori naišli na pozitivan odjek, vjerujem, u svakomu od nas.
Popodne predzadnjeg dana vježbi posjetili smo Blato, mjesto na Korčuli, gdje je rođena i odrasla naša blaženica Marija od Propetoga Isusa Petković. U svetištu smo imali priliku pomoliti se na njezinu grobu i čuti o njezinu životu od jedne od sestara. Zanimljivo je da se i sama blaženica nadahnjivala na svetome ocu Franji: svoju Družbu nazvala je „Kćeri Milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje“.
Zahvalni smo Bogu na ovim duhovnim vježbama i poticajima koje je uputio preko fra Slavena. Isto tako Mu upućujemo molitvu da sjeme koje je posijao urodi plodom u našoj svakodnevici, našemu bratskom životu, studiju i susretu s braćom ljudima kojima nas šalje. Mir i dobro!
