Hrvatska katolička misija u Augsburgu proslavila je u ponedjeljak, 24. svibnja, na blagdan Marije Majke Crkve, četrdesetu obljetnicu utemeljenja i djelovanja.
To je bio povod da se naš bogoslovski zbor odazove na poziv voditelja misije fra Ivana Čilića, te posjeti tu misiju i pjeva na svetoj misi. Poziv smo ujedno iskoristili i kao jedan izlet kako bi se malo opustili prije nadolazećih ispita, kada ćemo svo naše vrijeme morati provesti uz obvezatnu ili onu „skraćenu“ literaturu. Možda neki i uz preporučenu!?
U Augsburg smo krenuli u subotu u prijepodnevnim satima. To je za mnoge od nas bio prvi posjet Njemačkoj, zemlji u kojoj su mnogi naši preci proveli godine i godine rada, kako bi sebi i svojoj obitelji osigurali potrebnu egzistenciju. Vrijeme je bilo promijenjivo; od sunca, oblaka, kiše, pa čak i snijega u planinskim predjelima. No, to nas nije omelo kako bi razgledali ljepote Augsburga. Za to smo iskoristili nedjelju, kada nismo imali posebnih zaduženja, a u tome nam je pomogao jedan od bližih suradnika misije gospodin Niko, koji nam je na iscrpan način pokazao sve ono što je smatrao vrijednim za vidjeti, te nas ujedno iznenadio svojim poznavanjem povijesti toga grada.
Na sam dan proslave bilo je posebno lijepo. Skupio se velik broj Hrvata kako bi proslavili tu veliku obljetnicu postojanja Hrvatske katoličke misije, koja je osnovana 30. travnja 1970. Godine, za Hrvate u cijeloj biskupiji Augsburg. Njezin prvi voditelj bio je o. Lovro Đuro Globan, a nakon njega pastoralna skrb povjerna je našoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Današnji dušobrižnik je fra Ivan Čilić, a prije njega su se izmijenila četiri naša fratra. 1985. u misiju su došle i školske sestre franjevke Hercegovačke provincije, kao pastoralne suradnice.
Svečano misno slavlje, kojemu je prethodila trodnevna duhovna obnova, koju je vodio fra Miljenko Šteko, u crkvi Svetog Sebastijana, predvodio je kanonik Harald Heinrich u ime biskupije Augsburg, zajedno s nacionalnim ravnateljem Njemačke biskupske konferencije za dušobrižništvo katolika drugih materinskih jezika, mons. Wolfgangom Miehlom, vikarom naše provincije fra Miljenkom Štekom, našim meštrom fra Ljubom, te s još nekoliko hrvatskih i njemačkih svećenika. Kao što sam već spomenuo, naš bogoslovski zbor je pjevao na toj svetoj misi, zajedno s misijskim zborom. Iako mnogi od nas nisu razumijeli ni jednu jedinu riječ od propovijedi, nama je ipak bilo jako lijepo i vjerujemo da je propovjednik lijepo govorio. No, ipak znamo kako je propovjednik istaknuo kako nije važno kojim jezikom tko govori nego je bitno međusobno razumijevanje, a to je stvar srca. Upravo to smo osjetili, a razumijeli vrlo malo ili nimalo.
Nakon svete mise kanonik Harald je blagoslovio nove misijske prostorije, a nakon toga slavlje je nastavljeno uz ručak, te kulturno – zabavni program na kojemu smo i mi otpjevali četiri klapske pjesme. Nagrađeni gromoglasnim pljeskom, polako smo se spremili i krenuli u Lijepu našu, a naše Hrvate ostavili u Augsburgu poželjevši im sve najbolje i da ih prati Božji blagoslov. Oni ostaju, a mi se vraćamo u naš samostan zadovoljni i ispunjeni. No, kako smo se približavali Zagrebu, pomalo smo shvaćali kako ipak nismo bili u stvarnosti. Barem ne onoj našoj. Nas ipak čeka „hrpa“ ispita koje treba položiti, pa... No, ipak je bilo jako lijepo!
