Mene samog poprilično uhvati strah kada ispred sebe vidim evanđeoske zahtjeve, također kako olako nekada pristupam svetom bogoslužju i molitvi.
Mnogo puta ne shvaćamo da izvan naše zone komfora možemo otkriti neizmjerno bogatstvo i ljepotu. U tom duhu dolazi i Isusova poruka onima koji priređuju gozbe: neka ne pozivaju one koji im mogu uzvratiti, nego siromašne, sakate, hrome i slijepe.
Isus se pojavljuje kao Spasitelj koji ne skriva ni svoja uvjerenja ni unutarnju snagu, jer ona govori iz vlastite suštine. Njegovo djelovanje kontrira svakom tko je zarobljen u personi, svakom tko dopušta da vanjska moć ili očekivanja diktiraju njegove moralne izbore.
Isus nas ne želi prestrašiti, nego nam želi poručiti koliko je važna osobna odluka, svakodnevni trud i hod za njim. Spasenje dolazi po vjeri i ljubavi.
Isusov mir je mir križa, mir umiranja, mir Božje volje. A razdjeljenje o kojem Isus govori poziv je na odluku: zemaljski mir punih žitnica, zdravlja i prosperiteta ili mir kalvarije, križa, ali i praznog groba te uskrsnuća.
Ona nije zaslugama dobila taj naziv žene s početka Biblije, nego svojom poslušnošću. Marija je svojim da Bogu u ime čitavog čovječanstva postala Majka živih.
Kolbe je s molitvom na usnama umro od primanja injekcije dan uoči svetkovine Uznesenja Bezgrešne 14. kolovoza 1941., a tijelo mu je spaljeno dan nakon, na samu svetkovinu. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 1982. koji ga je nazvao mučenikom ljubavi.
Krist nas upozorava da stojimo na vratima svoga srca i pazimo koga i kakvu misao puštamo u svoju kuću.