Članci autora: fra Robert Radić

Iz te Božje ljepote čudio se mržnji i zlobi te je zato i posljednja rečenica u njegovom životu bila pitanje smisla mržnje i zločina.

Nitko Mesiju ne bi očekivao na ovakvom mjestu, među ljudima koji priznaju svoju grješnost i traže obredno pranje od grijeha kako bi svoj život započeli u novom, boljem smjeru. Isus traži krštenje kao i ti ljudi.

Došle su ratne godine, a njemu su u sjećanju bili svi mladi sjemeništarci i đaci kojima je predavao i spremao ih na život u kršćanskom duhu. Da, bili su mu u mislima, jer je i on tim mladim ljudima ostao snažno urezan u sjećanje. Samo onaj čovjek koji se zauzme za bližnjega ostaje u lijepom sjećanju.

Nije bogatstvo ni imanje bio njegov problem, nego stav u kojem nije vidio drugoga čovjeka.

Ušao si u kolonu zemaljskih hodočasnika, râstao kao svaki čovjek, slušao roditelje, učio i radio. Volio si svoj narod, domovinu i rodni zavičaj. Razgovarao si s ljudima, slušao ih, poučavao, tješio i hrabrio.

Nije kruh cijena poslušnosti vjere Bogu. Sâm Isus nahranio je izgladnjelo mnoštvo koje ga je cijeli dan slušalo u pustom kraju. Kruh je plod Božjeg milosrđa. Nakon slušanja Boga i Njegove riječi slijedi blagovanje.

Mi ljudi, slabi i grešni, nismo lijepi zato što smo grešnici, nego jer smo od Boga voljeni.

Sjedio sam dugo. Zaspao sam kad me umor u potpunosti svladao. Nisam otišao ni na faks ni na posao. Možda je to najopravdaniji neodlazak u mom životu. Nije me više bilo briga. Nisam mogao.

Čovjek koji piše vlastiti dnevnik nastoji zapisati glavne događaje protekloga dana. Sažetost i umjerenost u pisanju otvaraju prostor za razmišljanje o pročitanom. Takav dnevnik govori o onome tko ga piše.