Članci autora: fra Marin Mikulić

Kršćanstvo je strpljivo. Isus nam time pokazuje da moramo biti strpljivi s onima koji su drugačiji, koji su daleko od Boga, koji su izgubljeni.

Isus se obraća bogatašima i upozorava ih da su u opasnosti zbog svoga bogatstva. Zašto? Jer oni upadaju u stanje lažne sigurnosti i ne traže uporište svoga života ondje gdje ono jest – u Bogu – nego ondje gdje on nije – u posjedu i u prolaznim zemaljskim stvarima, koje mogu zadovoljiti tijelo, ali ne i duh.

Tekstovi proroka koje slušamo u vrijeme došašća puni su nade u ispunjeni život. Zato je ovo vrijeme došašća prigoda da ponovo naučimo čekati i da vlastite ovisnosti preobrazimo u čežnju. Dakle, došašće je vrijeme u kojemu treba rasti duboka čežnja za onim što može potpuno ispuniti i zadovoljiti naše srce.

„Dođi i slijedi me!“ Svi su željno čekali mladićev odgovor, no nisu ga čuli. Ali taj Isusov poziv nije ostao bez djelovanja. Upravo je taj poziv izazvao trajne pokrete u povijesti Crkve a koji su obnavljali Crkvu iznutra. Trajno je bilo i bit će ljudi koji su taj poziv potpunoga nasljedovanja u dobrovoljnom siromaštvu slušali, ne pritiješnjeni kao mladić iz Evanđelja, nego puni oduševljenja i radosti. Ovi zaista odlaze i daju sve, te u tome nalaze pravu unutarnju slobodu.

Evanđelist Ivan u ovom odlomku ne donosi samo jedan povijesni događaj, nego ujedno naviješta i svetu misu. Svetom se misom čudo umnažanja kruhova koje se dogodilo u povijesti nastavlja i danas. Zato je važno da dostojno sudjelujemo u euharistiji, da možemo primiti hranu za životni put.

Godine 1946. u SAD-u je izišla knjiga The Tragedy of a Nation koju je napisao fra Theodor Benković, a u kojoj želi američkoj javnosti prikazati što se dogodilo u Jugoslaviji s dolaskom komunista na vlast. Ovdje donosimo izvadak iz njegove knjige, točnije sedmo poglavlje simboličkog naziva Golgota, a odnosi se na događaje koji su se dogodili sredinom svibnja 1945. godine.

Bijeg iz svijeta bila bi izdaja njegova naloga. Nas će jednom pitati jesmo li rekli i ostvarili njegov DA svijetu. Put prema Bogu, put u vječni život ne vodi nas mimo svijeta, nego nas vodi kroz služenje ljudima. Služenje Bogu i služenje ljudima neraskidivo su povezani. Što učinimo najmanjem bratu, to smo učinili Isusu. Budući da je Bog Bog za nas, kako to Pavao kaže, moramo ljubiti svoju braću i sestre.

I stoga jednostavno moramo od ovoga gubavca naučiti kako iskreno doći pred Gospodina, „kleknuti i zamoliti“. Jer je i nama Gospodin blizu kao što je bio gubavcu, on je prisutan u ispovjedaonici i u svetohraništu, gdje mu uvijek možemo doći i kazati: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.

Upaljena svjetiljka u ruci znak je prihvaćanja Božjeg poziva i spremnosti da čekamo početak gozbe. To je uvjet bez kojega se ne može za Božji stol. Na neki način i Bog je nemoćan da tu učini drukčije.