O liku fra Rolanda Zlopaše najviše doznajemo iz svjedočanstava onih koji su ga poznavali. Opisuju ga kao čovjeka mirne i blage naravi, asketskoga izgleda i skromna držanja. Iako je na prvi pogled djelovao povučeno, rado je razgovarao s drugima i bio otvoren i pristupačan.
Zašto oklijevaš? Zašto se bojiš? Vjeruj, iskaži hvalu i primi. Neka poniznost bude smjela, neka čednost bude pouzdana. Nije vrijeme da djevičanska jednostavnost zaboravi razboritost.
Već je prošlo 800 godina od kako se duša svetoga našega brata i oca Franje preselila Gospodinu. Onaj koji se za blaženog života potpuno suobličio Kristu, ni u smrti nije vidio neprijatelja već Sestru koja ga je ponijela u zajedništvo Boga kojemu se sav bio predao. Upravo ta smrt postala je sjeme koje i nakon toliko godina rađa mnogom braćom i sestrama koji poput njega žele na takav način nasljedovati Evanđelje.
Pozvani smo, silazeći s gore, postati odraz Njegove svjetlosti i biti, po Njemu i s Njim, „svjetlo svijeta“.
Spomen-slavlje zaključeno je pozivom da sjećanje na pobijene fratre ne ostane tek povijesni čin, nego trajni poticaj na vjernost Bogu i narodu, po uzoru na njihovu žrtvu predanja, ustrajnosti i vršenja Božje volje.
Odijevao se skromno i jednostavno, nerijetko je bio i bos, samo sa sandalama na nogama. Bio je i čovjek mira, te je često bila dovoljna jedna njegova rečenica da se utiša razdor i da se zavađena srca ponovno približe. U pobožnosti je bio postojan te krunicu nije ispuštao iz ruku. A osobiti znak svetosti bile su i ptičice, koje su mu često slijetale na ruke, kao da su u njemu prepoznavale isti duh svetoga Franje, koji je nekoć sve stvorenje smatrao braćom.
