Što god vam rekne, učinite!
Stih o Riječi...
Stih o Riječi...
Razmišljanje u stihu...
Isus nas zove pojedinačno, zove nas našim imenom. On nije rekao da obratimo druge, nego da se mi obratimo i vjerujemo evanđelju. Što nam vrijede sva odricanja, što nam vrijedi sav post i molitve ako iz korizme nećemo izići bolji? Što nam vrijedi? Ili, kao što kaže sveti Bazilije Veliki: „Ne jedeš meso, a jedeš brata svoga. Ne piješ piće, a ponižavaš drugog čovjeka.“
Svijet treba tebe i mene! Nas koji ćemo dati svoje živote za druge, svoje darove pokloniti drugima. Svoje talente iskoristiti i ugraditi u naše zajednice. Jer talent se udvostručuje samo kad se upotrijebi. Radost se udvostručuje samo ako je podijelim. Život vječni dobiva se samo ako se ovaj zemaljski potroši. Potroši za drugoga.
Baš kao što je došao učenicima, Isus dolazi i u naš život. S nama je na svim našim putovanjima. S nama je u našim obiteljima, u zajednici, u školi, na poslu... s nama je u našim susretima. On je Emanuel - s nama Bog!
To je i naše poslanje i naš zadatak - pripraviti put Gospodinu u svome životu. Poravnati što je krivudavo, izgladiti što je hrapavo!
Promjene počinju uvijek od nas samih. Kada se mi promijenimo i obratimo, onda ćemo moći i druge mijenjati i obraćati, svjedočanstvom svoje vjere, svojim životom pokazati kome pripadamo.
Čist pogled ostvaruje se iz čistoće srca, čistoće duše. Zato je važno čime hranimo svoje srce. Dobrim ili lošim djelima, dobrim ili lošim riječima, radošću ili tugom? Ono što mu je u srcu, to čovjek živi, govori i čini.
Budnost nije samo izvanjsko stanje čovjeka. Ono je stanje srca. Srca, koje je spremno za dolazak Gospodina koji će naš život ispuniti radošću. Stoga se uspravite i podignite glave. I pazite na se. Budni budite i u svako doba molite. Dođi Gospodine Isuse!