Središnja svetkovina naše vjere, Uskrs za svetoga Franju znak je životne radosti zbog koje se spremno odriče ovozemnih spona i potpuno prianja uz Gospodina koji svemu stvorenju dariva novi život.

Svi smo u određenom trenutku osjetili poziv od Gospodina. Pozvao nas je i krenuli smo lagano. Zaljubili smo se i bili smo zaljubljeni. Bili smo spremni sve učiniti, puni poleta, jer to je to, to je ono što želimo, na što smo pozvani i što je Otac nebeski za nas pripravio.

Sveti Franjo primjećuje da Bogu posvećena osoba ne može razabrati svoju strpljivost dok mu je sve po volji. Naša strpljivost prije svega se ogleda i mjeri u teškoćama i patnjama “kada nije onako kako je meni po volji“.

Kako se bliže dani Božića zasigurno u nama rastu osjećaji radosti pred činjenicom kako uzvišeni i preslavni Bog, u osobi Sina, stupa u našu ljudskost koja je tako često krhka i potrebna otkupljenja.

Svoj franjevačkoj obitelji sretna svetkovina našega Oca svetoga Franje!

Što duže razmišljam, to više maštam da me sveti otac sada uhvati za ruku, povede 800 godina unatrag, i tako jedan s drugim prođemo kroz sve nedaće na koje u životu nailazimo.

Biti spreman učiti od najmanjih, pa i od onih za koje si siguran da manje znaju od tebe, to je umijeće koje prerasta u vrline, pa čak i herojsku krepost.