Skoro smo na polovici 2008., zato je dobro pogledati, iako ukratko, kakvo je kvantitativno "stanje" našeg Reda.

Boraveći ovo ljeto u Asizu, kolijevci franjevaštva, i obilazeći mnoga franjevačka mjesta, opet iznova poseban utisak na mene ostavio je grob svetoga Franje.

Porcijunkulski oprost je izmolio sv. Franjo 1216. od pape Honorija III. Danas je taj oprost proširen na sve crkve Franjevačkog reda.

Pitanje koje možemo postaviti je: Imamo li se od čega odmoriti? Ovo i mnoga druga pitanja na određeni način "muče" i nas franjevce. Ovdje ću se kratko osvrnuti na Franjin odnos prema radu, a manje prema odmoru.

U Porcijunkuli je rođen i Red manje braće kojega je Franjo stavio pod zaštitu BDM te tako, mi franjevci, u lauretanske litanije dodajemo zaziv: Kraljice franjevačkog reda, moli za nas.

Osim malog Djeteta u jaslicama, Franjo je s posebnom pobožnošću častio križ na kojemu je bio pribijen naš Spasitelj. To nimalo ne iznenađuje jer i njegov novi život počinje s križem kada je u crkvi sv. Damjana čuo glas s križa: Franjo, pođi i popravi moju kuću, jer bi se sad mogla srušiti!

Naš Red posebno njeguje tradiciju jaslica, a osobito zato jer je naš osnivač sveti Franjo prva osoba koja je napravila jaslice želeći sebi i cijelom puku malog grada Greccia dočarati svetu noć.