Svako malo susretnemo se s novim načinom neobične potjere. Nisu to nekakvi progoni na kakve smo naviknuli, ako se to uopće može izraziti riječju "naviknuli".

Nisam sam… Iako često odlutam sam, pobjegnem od mase, pa nekad čak i od braće, obitelji i prijatelja, ni tada ne želim biti potpuno sam. Želim osjetiti Njegovu prisutnost, Njegovu blizinu…

Kad se dobro osjećamo i dobro nam ide u životu, kad je sve za pet, lako je i s Bogom prijateljevati, zahvaljivati mu, slaviti ga, moliti mu se.

Maske, maske… i opet maske. Kada će prestati svijet maski, pitam se!? Vjerojatno ćeš mi reći kako ih na Čistu srijedu više neće biti. Ne vjerujem!

Razmičem stvari po stolu. Opet se stvorio priličan nered nakon što sam prije dva tjedna svu sobu doveo u zavidan red, a naročito na mom radnom stolu. I sad dvojim.

U ono vrijeme kad smo krenuli u školu, među prvim pitanjima koje bi nam postavila učiteljica, a vjerujem da to mnoge učiteljice čine i danas, bilo je ono o našoj budućnosti. Što želiš biti kad narasteš, pitala je.

Još sam kao sjemeništarac volio putovati vlakom. Sjediti kraj prozora i promatrati prirodu okupanu suncem.