U što biti siguran kad je samo mijena stalna? Uvijek se nešto mijenja. Ili bolje, uvijek se sve mijenja. Gledajući sve oko sebe, vidim samo promjenu, vidim samo mijenjanje. I na bolje i na gore.

Zamišljam mrak prije dvije tisuće godina. Zamišljam noć prije dvije tisuće godina. Zašto? Bila je to tamnija noć, bez rasvjete, jakih automobilskih farova, reflektora uz zidove i utvrde.

Život donosi nesumnjivo mnogo različitih iskustava. Ona obogaćuju, od njih se uči, njih se preispituje, njih se sjećamo. Ona, zapravo, postaju dio nas i po njima smo posebni. Svaka nova sekunda života donosi novo iskustvo pa bilo to iskustvo dosade, samoće, usamljenosti ili sna nakon naporna dana.

Svako jutro je posljedica proživljene noći. Sunce se opet pojavljuje na istoku i stavlja nove sekunde i minute preda me nudeći mi ih kao priliku za štošta novoga. Kako se upustiti u novi dan i što učiniti s njim kad je već stavljen preda me?

Uvijek je važno poredati prioritete, posebno kad se počinje; vidjeti što je bitno, a što ne, čemu treba posvetiti dodatnu pažnju, gdje zastajati, koje probleme rješavati, što me usporava, gdje gubim vrijeme, gdje se nepotrebno zadržavam.

Svijet je stvarno odavno. Ljudi su kroz povijest vjerovali u štošta, od vremenskih pojava, nebeskih tijela, vlastitih rukotvorina do ljudi kojima su pripisivali božanska svojstva. Za stvari koje ne razumije, a drži ih važnim, čovjek je tražio i još uvijek traži objašnjenja.

Ako donosim zaključke, onda to nosi sa sobom i neku odgovornost; odgovornost za vlastite zaključke. Ako donosim zaključke, to onda povlači za sobom da imam i vlastito mišljenje...