Kada život postane težak, i kada se počnu rušiti naše ideje, želje, planovi, kada se otvori rupa bez kraja koja guta sve što smo ikad postigli i što smo ikad voljeli, ugledajmo se u Mariju!

Na kraju našega niza u kojem smo promotrili misionarsko lice Crkve i istaknuli neke vidike,usmjerit ćemo pozornost i na nekolicinu suvremenih svjedoka koji su uspjeli utjeloviti ideje misionarske Crkve osobito u pogledu na drugoga i drugačijeg,što je čini se jedan od najvećih izazova našega vremena.

Crkva se na II. vatikanskom koncilu nanovo pozicionira u svome promišljanju i odnosu prema čovjeku, svijetu i njegovim pojavama. Osvrnut ćemo se ponajviše na dekret Ad Gentes, koji govori o misijskoj djelatnosti Crkve.

Duh biva shvaćen u prvoj kršćanskoj zajednici kao onaj koji daje pravu sliku o Bogu. On će, prema Isusovim riječima, »upućivati u svu istinu« (Iv 16,13) a to znači da svaki korak života vjere mora biti prožet njegovim djelovanjem.

U 17. stoljeću dolazi do jasnije vizije misijskog djelovanja Crkve, kada se uspostavlja Sveta kongregacija za širenje vjere, što je prvi sustavni pokušaj da se definiraju zadaće i metode misionarskog djelovanja.

Drugo tisućljeće obiluje misijskim pothvatima. Zaustavljamo se na najznačajnijim događajima i njihovim likovima. U ovom vremenu dolazi do procvata evanđeoskog ideala koji svoje utjelovljenje nalazi u novim prosjačkim redovima koji će obilježiti misionarsko djelo sve do naših dana.

Promatrajući Pavlove poslanice zapažamo učestalo spominjanje Duha Svetoga. Pavao se susreće s izazovima i poteškoćama mladih kršćanskih zajednica pa u svojim spisima želi dati najprije ohrabrenje, poticaj i usmjerenje za budućnost.