Bog koraca našim životom, ne iza nas ili ispred nas, već s nama, ukorak s nama. I Bog je putnik. Bog ne nosi ništa sa sobom, jer Bog je ljubav. Ljubav traži samo drugoga, i Bog želi sam s nama koračati.

Borba između Boga i njegova neprijatelja je uvijek ljuta, danas još više nego u vrijeme Bernardice, prije 150 godina.

Kršćanin danas ne smije ni pod koju cijenu izgubiti iz vida činjenicu da smo stvoreni na sliku Božju, a to znači za život u odnosu.

U svakodnevnom nutarnjem hodu s Njim mi se učimo umjerenosti, učimo se odbacivati zlo, a prijanjati uz dobro. Naposljetku, učimo da je On punina koja ispunjava moju prazninu.

U grčkim tragedijama često bi se bogovi umiješali kako bi riješili neku kompliciranu situaciju. Naime, bog bi se spustio strojem iznad glumca i raspleo neku radnju obično na sretniji način od očekivanog tragičnog. No danas se bogovi neće spustiti na zemlju.

Gubitak nade u uskrsnuće, zamijenili smo jeftinim utjehama tehnologije, i želeći se riješiti smrtnosti i tjelesnosti, stvaramo tehnologiju koja kroz virtualne sfere čini nas bestjelesnim i tako putujem svijetom poput SMS poruka, brže i bolje.

Filozof vidi noću, on gleda, budan je. Nisu drugi slijepi, već su umorni od gledanja. Filozof neprestano putuje.