I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. (Iv 1, 14)

Šutnja me podsjeća kako svaka riječ ima svoju povijest, svoje danas i svoje sutra. Riječ djeluje u trenutku; međutim, kreativna riječ često otvara budućnost, nove horizonte. Kako bi ta riječ mogla biti sjeme ona treba tišinu.

Povijest mora biti utemeljena na istini, koja je jamac budućim naraštajima, i koja kao temelj služi budućima da grade svoju povijest od svojih vlastitih iznašašća.

Isus Krist nas je oslobodio od bilo kakvog robovanja. Po zazivanju njegova imena nestaje svakog straha. Danas se vodi velika borba u ljudskom srcu, te ostaje pitanje na što će se sam čovjek odlučiti.

Crkva u kojoj služi svećenik proteže se puno dalje od sakristije te čvrsto stojeći kao oporba svijetu, navješćuje Kraljestvo Bojže koje se mora roditi iz ljudi. To ne trpi pasivnost, nego kao prioritet traži suprostavljanje zbilji i stvaranje Kraljevstva čiji su temelji postavljeni na zemlji.

Čovjek će se uvijek pitati što je život bez odnosa, ali odgovor je samo jedan: isto što i odnos bez života, besmislica i tragična nemogućnost.

Smrtni smo. Da! Smrtni u prostoru i vremenu, u razlomljenom svijetu odviše ljudskom. Smrt pripada ovomu Leibnizovu najboljem mogućem svijetu, smrt pripada carstvu vjere, a On kaže: Vjeruj! Vjera te tvoja spasila.