Po krštenju je u našim dušama upisan program božanskoga života. U nama je duboko upisana žudnja za Bogom. Ono što mi čekamo na neki način već je u nama. Već imamo ono za čim čeznemo. Bog je s nama – Emanuel.

Stvarnost Božjega spasenja nam govori da se Gospodin udostojao ući u bijedu ljudskoga roda i tako ga spasiti. Mi ljudi, ma kako sveti, pobožni, ne možemo učiniti ništa da bi nas Gospodin ljubio više, niti ne možemo učiniti ništa da bi nas Gospodin ljubio manje! Njegova ljubav je dar.

Gospa kao Majka Crkve hoda zajedno sa svojom djecom. Ona nas u ovom liturgijskom vremenu došašća, zajedno s Crkvom preko Božje riječi, koju slušamo kroz ove dane, poziva na budnost.

Razni su razlozi i uzroci koji dovode do nedostatka radosti u srcu. Kako bismo zadobili radost u srcu potrebno je vjerovati i čeznuti za Bogom, za obraćenjem srca, za radošću koju nam Uskrsli želi darovati.

Osim Bogu u svojim porukama Gospa zahvaljuje i nama za sve molitve, žrtve i ljubav koju smo joj iskazali. Svaku svoju poruku ona završava riječima zahvale. Umjesto da mi zahvaljujemo njoj, ona zahvaljuje nama jer želi naše spasenje i život.

Vjerujem kako nam je poznato da se trebamo neprestano obraćati i obnavljati u svom hodu na putu za Isusom. Obraćenje je svakodnevni proces, jer smo dionici slabe ljudske naravi koju trebamo ispravljati. Proces obraćenja i ispravljanja nekih loših navika, krivih namisli i želja traje cijeli život.

Marijino Bezgrješno Srce najbolje nas može poučiti kako doći do mira i ljubavi. Zato u ovoj poruci ona želi da boje i ljepote prirode budu stepenice koje će nas dovesti do njezinog Bezgrješnog Srca u kojem neprestano gori plamen ljubavi prema Svevišnjem.