Ovdje na zemlji smo radosni u nadi, a u nebu ćemo biti radosni u posjedu, jer što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube (1Kor 2,9).

Bog čini prvi korak; On poziva čovjeka i želi njegovu suradnju i povjerenje. Ustvari, Bog se želi poslužiti nečijim životom kako bi ukazao na svoju veličinu. E, to je baš zanimljivo.

Gospa nas podsjeća na istinu o nama samima, a ta istina jest da smo obdareni milošću samoga Boga. Po toj milosti postajemo sposobni živjeti i štititi sve ono dobro koje je u nama i oko nas.

Mladi je redovnik nastojao živjeti po Evanđelju. Rado je posjećivao oca Antuna koji je bio tražen redovnik - svećenik. Tražili su ga i obični obiteljski ljudi, kao i redovnici. Nekima je Antun bio prestrog, a drugima beskompromisan redovnik.

Korizma je vrijeme u kojem razmišljamo o "vremenu koje nam je Bog ponudio". To je naše vrijeme. Vrijeme milosti i vrijeme spasa.

Zovu me Ogovaranje.

Čitajući sinoć današnje Evanđelje o pozivu i izboru apostola, nije mi baš bilo svejedno. Osjetih se i ja prozvanim. Marko piše: "... pozva k sebi one koje sam htjede. Oni dođoše k njemu."