Čovjeka čeka proslava. Čovjek hodi prema konačnoj proslavi, a Bogočovjek Isus Krist za njega zagovara pred Ocem, proslavljen! Otajstvo je to veliko!

Ona je velikodušna, dobrostiva je ona, ne zavidi, ona se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo...

Hoditi za Kristom znači slijediti ga na »izvore vodâ života« (Otk 7, 17b) iz kojih se crpi snaga za takav hod i na kojima se pronalazi crpilište vlastite životne sigurnosti.

Petar je primjer pada čovjeka i Božjeg zahvata u ljudsku egzistenciju s konačnim rezultatom, gdje je on dopustio da ga Gospodin zahvati, da uniđe do kraja u njegovo plašljivo srce i da ga ispuni vjerom.

Klanjamo se Osobi koja je Osoba dovijeka kao Bog, a kao Čovjek već u krilu Djevičinu. Utječemo se Blaženoj Djevici Mariji kojoj je podarena jedinstvena milost biti ona koja je nosila Osobu Sina u vlastitoj utrobi.

Vjerovati potpuno i rasti u vjeri u Isusa iziskuje svojevrstan napor, mučeništvo vjernosti Gospodinu i njegovoj riječi.

Biti Kristov znači unijeti snagu njegova uskrsnuća u tame naših okvira, u slabost naše grješnosti i bolest naše smrtnosti.