Prijateljstvo o kojem Krist govori vođeno je istinskom ljubavlju koja nadilazi naše emocije pokazujući kvalitetu odnosa u trajnoj vjernosti; nadilazi naše želje usmjerujući svoj interes na dobro drugoga.

Kao što je Bog Otac izvor koji daje svu svoju ljubav Sinu u Duhu Svetomu, a Sin je kao takav i prima, u svoj punini, tako i evanđelist u današnjem odlomku pred nas stavlja Oca vinogradara, s kojim slika na određeni način počinje i završava.

Pogled nam, na četvrtu Vazmenu nedjelju, zastaje na pašnjaku koji donosi mnoge odgovore, na ona pitanja koja su zapravo ključna, iako ih malo tko postavlja.

Čitanja treće vazmene nedjelje tematski su vrlo slična čitanjima koja smo slušali prošle nedjelje. Na putu u Emaus dvojica učenika susreću nekog „stranca“. Taj čovjek je ostavio veliki dojam na njih pa su ga pozvali da ostane i blaguje zajedno s njima.

U vazmenom smo vremenu. Druga je vazmena nedjelja. Slavimo pobjedu Isusove ljubavi nad smrću po kojoj nam otvara pristup vječnom životu.

Prvi je dan u tjednu. Je li s Isusom počelo novo stvaranje? Zadivljuje me razmišljanje kako su smrt i zlo htjeli imati zadnju riječ u Isusovom životu. Ali Bog je nepobjediv.

Svatko od nas u svom životu nosi neka sjećanja. Sjećanja su plod iskustva. Ona imaju moć vratiti nas u trenutak kad su učinjena.