Kao kršćani smo dužni prihvatiti, posadašnjiti i oživotvoriti poziv i poruku koju nam Isus daje. On zna da smo mi kao nesigurna djeca u prvim koracima. Ali, On je tu da naše korake učvrsti i da ih upravi na put spasenja. Svakodnevno obraćenje treba biti naš životni stav, a ne prolazna odluka.

Kada život postane težak, i kada se počnu rušiti naše ideje, želje, planovi, kada se otvori rupa bez kraja koja guta sve što smo ikad postigli i što smo ikad voljeli, ugledajmo se u Mariju!

Daruj, Gospodine, svima strpljenja Tvoj poziv osluškivati, daruj nam radost čuti ga, a zatim hrabrosti da se odvažimo i krenemo za njim.

Sveti Franjo primjećuje da Bogu posvećena osoba ne može razabrati svoju strpljivost dok mu je sve po volji. Naša strpljivost prije svega se ogleda i mjeri u teškoćama i patnjama “kada nije onako kako je meni po volji“.

On o kome sve ovisi i On koji vodi brigu o svemu, toliko se iz svoje neizmjerne ljubavi ponizio da je postao čovjekom, malim djetetom koje je potpuno ovisno o brizi roditelja.

Po krštenju je u našim dušama upisan program božanskoga života. U nama je duboko upisana žudnja za Bogom. Ono što mi čekamo na neki način već je u nama. Već imamo ono za čim čeznemo. Bog je s nama – Emanuel.

Stvarnost Božjega spasenja nam govori da se Gospodin udostojao ući u bijedu ljudskoga roda i tako ga spasiti. Mi ljudi, ma kako sveti, pobožni, ne možemo učiniti ništa da bi nas Gospodin ljubio više, niti ne možemo učiniti ništa da bi nas Gospodin ljubio manje! Njegova ljubav je dar.