Prije ili kasnije, u raznoraznim situacijama, shvatim da na zemlji ne postoji nijedan čovjek niti neko zanimanje koje bi mi moglo pružiti konačne formule i konačna rješenja za moja trenutna pitanja i moje probleme.

Teolog Romano Guardini mudro je napisao: "Najveće što ti se može dogoditi jest da se susretneš s Gospodinom."

Korjenito nasljedovanje Isusa, to je jedna od brojnih definicija Benedikta XVI. o redovnicima, čiji se dan, tradicionalno, obilježava 2. veljače, na blagdan Gospodinova prikazanja.

Danas u Evanđelju čitamo o Isusovom dolasku u rodni Nazaret i židovskoj reakciji na njegove neočekivane riječi.

Danas se crkva spominje sv. Tome Akvinskog (1225-1274), Anđeoskog naučitelja, čovjeka, kojemu je strah Gospodnji sladio srce, davao radost i veselje, redovnika, kojemu je strah Gospodnji bio početak mudrosti i kojemu je opijao srce. Prezbitera, koji je zadobio vijenac mudrosti.

Kako se radujem? Ako promatramo radost u različitim slavljima, onda primjećujemo da su često, umjesto uz pravu radost, povezana uz blago tugovanje, prisjećanje na prošlost, neumjerenost i čak uz očaj.

Čitajući sinoć današnje Evanđelje o pozivu i izboru apostola, nije mi baš bilo svejedno. Osjetih se i ja prozvanim. Marko piše: "... pozva k sebi one koje sam htjede. Oni dođoše k njemu."