Slavimo danas III. korizmenu nedjelju. I današnje evanđelje, treće korizmene nedjelje, stavlja pred nas jednu lijepu prispodobu iz stvarnog života, koju je tako lagano zamisliti.

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo." Ne skrivaj lica svoga od mene.

"On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi." (Ps 1,3)

U današnjem Lukinom izvještaju Isus u pustinji susreće Lucifera. Razvija se dijalog. Nižu se tri kušnje. Razmislimo malo što se sve skriva iza kušnji i kako Isus odgovara na Luciferove provokacije.

Čemu ovaj tekst? Što njime želim postići? Htio bih se nakratko osvrnuti na neka pomalo čudna razmišljanja koja kolaju društvom.

Korizma je vrijeme u kojem razmišljamo o "vremenu koje nam je Bog ponudio". To je naše vrijeme. Vrijeme milosti i vrijeme spasa.

"Dvoje djece: sin i kćer" - uz osmijeh na licu pun sjete i boli nastavlja – "i muž je bio s njima kad su poginuli! Sve troje..."